Najveća koncentracija stanovništva i industrijskih pogona u Međimurju, a time i nastanak otpadnih voda, oduvijek se nalazila na području grada Čakovca. Stoga je u samim početcima pedesetih godina dvadesetog stoljeća, grad Čakovec bio prvo područje gdje se pristupilo rješavanju problema odvodnje oborinskih i otpadnih voda.
Usred samog centra Čakovca tekao je rukavac potoka Trnave koji je služio i kao kanalizacija. Zvali su ga črni potok, no negdje se spominje i kao plavi potok. Kao i ostali rukavci Trnave koji teku oko grada i taj gradski potok je preko ljeta ponekad presušio, a tada su u koritu ostajale samo kaljuže iz kojih se širio smrad. Naime, u njega su se ulijevale oborinske i otpadne vode iz Opće bolnice u današnjoj Svetojelenskoj (danas Županijska bolnica Čakovec) te iz čakovečke industrije: iz bivših pogona “Čateksa” u Strossmayerovoj ulici (tada tvornica Samuel Neuman i nasljednici, a danas se nalazi u Zrinsko-frankopanskoj), iz tvornice Braće Graner odnosno kasnije pod nazivom “MTČ”-a, te iz pogona “Vajde” u samom središtu grada.
Za protok velike količine oborinskih voda profil potoka je bio premalen, posebice kod mostova te se često izlijevao.
Odvodnja oborinskih voda bila je riješena putem otvorenih kanala po ulicama, koji su se slijevali u gradski potok – rukavac Trnave i dalje u glavni tok Trnave.
Fekalne vode iz domaćinstava, iz septičkih jama koje bi prema današnjim standardima bile neadekvatne zbog propusnosti, bile su odvožene kolima gradske „Čistoče“ odnosno kasnije je to bilo poduzeće „Komunal“ Čakovec, današnji Čakom d.o.o.
Zbog smrada iz rukavca Trnave koji je tekao kroz grad i bio prepun otpadnih voda, stanje gradske odvodnje u samom centru bilo je krajnje nehigijensko i neodrživo. Smrad se širio posebice ljeti kada je potok presušio te je gradom tekla samo otpadna voda.
Problem rješenja gradske kanalizacije ozbiljnije se počeo rješavati 1952. godine kada su konačno izrađeni projekti kanalizacije. Izrađen je i urbanistički plan i plan kanalizacije grada Čakovca i potoka Trnave, tzv. Regulatorna osnova općine Čakovec.
Na slici: poziv građanima na javni uvid u planove regulacije grada Čakovca i potoka Trnave u sklopu kojih su bili izrađeni planovi kanalizacije.
Kompleksni pristup uključivao je i regulaciju potoka Trnave. Buduća kanalizacija trebala je prihvatiti i vodu koja će se ispuštati iz jezera kod Starog grada i koja će u ljetnim mjesecima ispirati cijevi. Sjeverno od grada bilo je potrebno iskopati lateralni kanal koji će primiti svu poplavnu (oborinsku) vodu. Tek nakon toga moguće je bilo riješiti pitanje Trnave koja je protjecala kroz grad.
Kanalizacija je predviđala zatvorene cjevovode za otpadne vode i oborinske vode te otvorene kanale za oborinske vode kao i regulaciju glavnog kanala potoka Trnava u južnom dijelu te iskop Lateralnog kanala u sjevernom dijelu grada te odušni kanal u Globetki.
U svom Programu rada za izborni period od 3 godine, u prosincu 1952.godine Narodni odbor općine Čakovec zacrtao si je između ostalog: dovršenje kanala Trnave i uređenje nasipa u svrhu zaštite od poplava, izvršiti melioraciju Globetke te osnovati Vodnu zajednicu.
Godina 1953. bila je prekretnica u rješavanju pitanja kanalizacije grada ali i obrane od poplava i melioracije cijelog područja Međimurja.
Te 1953. godine Narodni odbor kotara Čakovec osnovao je Vodnu zajednicu “Međimurje”, za područje kotara Čakovec i kotara Prelog. To je poduzeće trebalo zaštititi Međimurje od hirovitog zagrljaja Mure i Drave i vodotoka te u Međimurju stvoriti obradive oranice od močvara i trstika, te obraniti Međimurje od vodenih katastrofa.
U siječnju 1953. godine izabran je inicijativni odbor Vodne zajednice u koji su ušli predstavnici kotara Čakovec i kotara Prelog te grada Čakovca. Izrađeni su projekti za uređenje postojećih vodotoka i iskop novih, u prvom redu regulaciju Trnave i Bistreca, zatim izvođenje obrambenog nasipa kod Podturna, a radovi su odmah započeli na regulaciji Trnave kod Palovca i Štefanca.
1954. godine Vodna zajednica Međimurje uređuje glavni kanal Trnave nedaleko Čakovca, danas južni dio Čakovca i to samo lopatama, kolicima i upornim rukama međimurskog radnika. Trasirao se otvoreni kanal od ušča Trnave do željezničke pruge u dužini 2400 koji će biti obložen betonskim pločama.
1955. godine Vodna zajednica započela je graditi i Lateralni kanal na sjeveru grada Čakovca, od Slakovca, Ksajpe, preko Mihovljana i Pribislavca. Mehanizacije nije bilo, a prvi bager nabavili su već 1956. godine. U narednim godinama intenzivno rade na izgradnji obrambenih nasipa u Međimurju uz Muru i Dravu.
U samom pak gradu Čakovcu, najvažnija investicija za 1953. godinu bila je kanalizacija grada za koju su osigurana sredstva iz gradskog budžeta, iz kredita te jednim dijelom iz sredstava poduzeća koji su bili najveći zagađivači potoka kroz centar grada, “MTČ”, “Žitni fond” odnosno Čakovečki mlin, “Vajda” i “Čateks”. Čateks je skoro namjeravao preseliti svoje pogone iz centra grada. Zbog nužnosti rješavanja gorućeg problema, pristali su da 20% fonda kojima samostalno raspolažu uplate u gradski budžet za potrebe kanalizacije. Po izgradnji kanalizacije, trebalo je hitno uvesti i vodovod po ulicama centra, zbog loše kvalitete vode radi niskih vodostaja.
04. travnja 1953. godine održana je u vijećnici gradske općine licitacija za radove na kanalizaciji. Ponude su podnijeli Gradjevno poduzeće „Međimurje“, Gradjevno poduzeće „Zagorje“ Varaždin i „Hidrotehna“ Zagreb, a posao je izvođenja kanalizacije dodijeljen je Gradjevnom poduzeću „Međimurje“. Odmah su započeli radovi.
Rukavac Trnave koji je tekao kroz grad trebao je biti zatvoreni kanal od tadašnje tvornice „MTČ“ do željezničkog mosta kod klaonice Vajde (današnji prostori tvornice Vajda) ili kako su to tada nazivali “pokrivanjem Trnave od Međimurske trikotaže do ulice Ognjena Price”.
Ovo su bili zahtjevni radovi, a te godine imali su i teškoće kod nabave cementa te se 1953. godine realiziralo samo 50 metara zatvorenog kanala, na način da je potok Trnava bio nadsvođen betonskim svodovima koji su ugrađivani na licu mjesta.
To je prva zatvorena kanalizacija grada Čakovca, i danas postojeća kao Kolektor I.
Da bi industrijske otpadne vode iz centra grada mogle otjecati tijekom izvođenja radova nadsvođenja potoka, iskopao se pomoćni otvoreni kanal od Međimurske trikotaže paralelno uz Morandinijevu ulicu. Tu se predviđalo šetalište uz nasade kestenova, koje je zbog nedostatka sredstava uređeno tek 1959/60.godine.
Zatvoreni kolektor gradio se u fazama, prema mogućnostima 1953-54. godine, dio 1956/57. i 1961. godine.
Nakon prvih 50 metara izgradnje zatvorenog Kolektora, već slijedeće 1954. godine gradio se nastavak Kolektora I i to prvo po Novakovoj ulici (današnja ulica Matice hrvatske) od križanja Novakove i Morandinijeve u smjeru zgrade Doma sindikata i Trga Republike (257 m, profila 240/141), i novih 715 m, profila 170/150, duž cijele Morandinijeve, a 1956. godine sve do tadašnjeg Trga oslobođenja ili Trga Eugena Kvaternika. Izgradnjom zatvorenog Kolektora I u cjelokupnoj dužini od 1500 m koja je bila predviđena u I. fazi, od Trga Republike do Trga Eugena Kvaternika konačno je riješeno pitanje zagađenog potoka Trnave kroz grad.
Daljnji planovi za 1955. i 1956. godinu bili su da se kanalizacijski Kolektor I izgradi od Trga Republike u pravcu tadašnjeg gradskog kupališta i produži sve do Globetke i Čateksovog gradilišta, jer su pogoni Čateksa trebali biti premješteni iz centra grada. To se i ostvarilo 1957. godine i izgrađen je Kolektor I od Doma sindikata preko Trga republike i ispod današnje zgrade Knjižnice i čitaonice Nikola Zrinski sve do tadašnjeg kupališta, a 1961. godine bio je dovršen i otvoreni kanal od gradskog kupališta do Čateksa jer su 1960. godine pogoni Čateksa izmješteni na mjesto gdje se nalaze i danas.
Zadnja faza zatvorenog Kolektora I profila 100/150 izgrađena je 1961. godine kao zadnjih 700 metara po današnjoj ulici A. Starčevića pa po ulici Kalmana Mesarića i u smjeru Špinčićeve.
Na zatvoreni Kolektor I priključena je i bolnica, pa se potok na ulazu u park zatrpao.
Iste 1954. godine kanalizacija se izgradila i u Novakovoj ulici (danas Matice hrvatske) prema raskršću s Nazorovom ulicom te u Gajevoj ulici (290 m, profila 50/75) i u ulici Žrtava fašizma (144 m, profil 40/60).
U 1957. izgradila se kanalizacija u ulici Otokara Keršovanija (200 m, profila 70/105) i započela u ulici Tome Masaryka (150 m, profila 40/60) te u ul. Generala Drapšina, današnja ulica Katarine Zrinski (200 m, profila 70/105). Od ulice Tome Masaryka nastavljena je po ulici Martina Pušteka (prvih 100 m, profila 30), a 1958. godine nastavljena je po Petra Preradovića (700 m, profila 30), i po današnjoj ulici Marije Jurić Zagorke (230 m, profila 30) te po Mažuraničevoj ulici i spoj sa Tome Masaryka.
1958. izgradila se kanalizacija za oborinsku vodu po Sajmištu (210 m, 40/60) i po dijelu grada preko Opće bolnice dakle u ulici Franje Koroša, što je danas ulica Franje Punčeca (120 m, profila 40/60) i po ulici Josipa Slavenskog, današnja ulica Braće Weiss (190 m, profila 60/90). Opća bolnica na Svetojelenskoj cesti bila je priključena na Kolektor I, a 1960. izveo se priključak za Dom narodnog zdravlja, zgrada današnjeg Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije na postojeći kolektor profila 60/90. 1
Kasnije 1973. godine izgrađen je novi dio bolnice i bolnički kompleks ima dva priključka: jedan bliže raskršću Svetojelenske i ZAVNOH-a, a drugi bliže raskršću ulice I.G.Kovačića i ZAVNOH-a.
1959. izgrađena je kanalizacija u Novakovoj ulici od križanja u smjeru Čakovečkih mlinova, a dvije godine kasnije i po ulici Andrije Mohorovičića, jer je po Mlinskoj i Žrtava fašizma bila završena još 1954. Kad je kanalizacija u Novakovoj bila izgrađena u cijeloj dužini, 1959. godine izvršeno je asfaltiranje ulice kockama2.
Nastavak po Novakovoj uslijediti će 1963/64. od benzinske stanice do Građevnog poduzeća „Međimurje“, a nastavak po Žrtava fašizma 1966. godine
Iste godine počela je i izgradnja kanalizacije po Šetalištu Vladimira Nazora, tadašnja najljepša ulica. Uz polaganje betonskih kanalizacijskih cijevi u Nazorovoj ulici, nastavilo se s polaganjem kanalizacijskih cijevi i za buduću Ekonomsku školu za lokaciju gdje se i danas nalazi. Kanalizacija za Ekonomsku školu završena je u 1961. godini. Nakon izgradnje kanalizacije po Šetalištu Vladimira Nazora postavljen je asfalt, je je to bila cesta prema Varaždinu preko prijelaza željezničke pruge kod glavne željezničke stanice i po ulici Božidara Adžije, današnjoj Zagrebačkoj cesti prema Varaždinu. Otvorenje novo asfaltirane ceste, bilo je upriličeno 1960. godine za praznik Dan Republike.
1958.godine izrađen je i glavni projekt sanacije jezera Čakovec, kojim se željelo obnoviti umjetno jezero uz Stari grad Čakovec i ponovo dovesti vodu u jezero koje je presušilo nakon izgradnje gradske kanalizacije i uređenja vodotoka oko Čakovca, no ovaj projekt nikad se nije realizirao.
Tijekom 1959-60. godine nastavljena je izgradnja zatvorene kanalizacije od završetka ulice Kralja Tomislava na Trgu Eugena Kvaternika u smjeru prema vojarni.
Tako je 1960. godine u toj ulici (ulica JNA) završeno postavljanje 270 metara cijevi duž današnje ulice Kralja Tomislava i to od “Pekarne” (na uglu preko puta današnje I. OŠ Čakovec) do Trga E. Kvaternika, a kasnije još od “Pekarne” (245 m profila 60/90) po današnjoj ulici Bana Josipa Jelačića do vojarne. Već je prije bio izgrađen kanalizacijski vod od ulice Bana Josipa Jelačića do glavnog kolektora na Sajmištu (1958.). Radove izvodi „Graditelj“ komunalno-zanatsko poduzeće Čakovec, a investitor je Narodni odbor Općine Čakovec
1961. godine izvedeno je novih 2575 metara kanalizacije. Te je godine izgrađen otvoreni glavni kolektor u dužini od 1400 metara od Kupališta (bazeni koji su bili smješteni u gradskom parku) do Čateksa i zatvoreni glavni kolektor u dužini 700 m u ulici A. Starčevića pa po ulici Kalmana Mesarića i u smjeru Špinčićeve sve u sklopu nastavka izgradnje Kolektora I.
Iste godine izgrađena je daljnja kanalizacija duž ulice Ante Starčevića (tadašnja ulica 29.11.1943. godine) jer je to bila cesta u smjeru „Letinskog mosta“ odnosno u smjeru Mađarske. Nakon toga asfaltirana je ova cesta prema Mađarskoj1.
Narodni odbor općine Čakovec je godine 1961. osnovao vlastito poduzeće za izgradnju. Tako je nastao „Vodovod“ Čakovec, poduzeće za gradski vodovod i kanalizaciju, te je gradnja kanalizacije po gradskim ulicama nastavljena biti građena od strane građevinske operative tog poduzeća.
Poduzeće svoje resurse usmjerava tih godina u izgradnju vodovoda i vodocrpilišta koji su bili prioritet, ali intenzivno nastavlja i gradnju kanalizacije. Za gradnju kanalizacije, poduzeće ima vlastitu radionicu betonskih kanalizacijskih cijevi.
1961. godine izgrađena je kanalizacija za odvodnju otpadnih voda po ulici Moše Pijade (310 m, profila 40/60) što je današnja ulica Ruđera Boškovića, dionica ispred zgrade Skupštine općina – današnje županijske zgrade pa do zgrade općinskog suda.
Velika poplava u Čakovcu u 1963. godini dodatno je dala zamah uređenju vodoprivrednih objekata i gradnji kanalizacije.
Tako je 1964. godine Vodna zajednica Međimurje bila nositelj investicije uređenja glavnog toka potoka Trnave, južno od Čakovca i izgradnje odušnog kanala u dravski rukav koji će odvoditi brdske vode kako bi se izbjegle daljnje poplave Čakovca. Radove izvodi Vodovod Čakovec, poduzeće za gradski vodovod i kanalizaciju
1963/64. izgrađena je kanalizacija od betonskih cijevi po Novakovoj ulici, kao nastavak zatvorene kanalizacije po toj ulici i izgradnja novog cestovnog propusta radi propuštanja nabujale vode, a na što je ukazala upravo poplava 1963. godine. Kanalizacija se izgradila od benzinske stanice u Novakovoj do Građevnog poduzeća „Međimurje“, a nedaleko sjedišta poduzeća i betonski cestovni propust. Ove radove je izvodilo Građevno poduzeće „Međimurje“ za investitora Općinu Čakovec, prema izrađenim projektima od strane Vodne zajednice „Međimurje“
1965/66. godine kanalizacija je izvedena u današnjim ulicama Lavoslava Ružičke i Nikole Tesle sa spojem na današnju ulicu Ruđera Boškovića (ukupno 400 metara), a već se i predviđa rekonstrukcija Kolektora I.
Na slici: 1966. godine u današnjoj ulici Lavoslava Ružičke (tada Božidara Maslarića)
već se uređuje cesta, nakon polaganja vodovoda i kanalizacije tijekom 1965.
što je izvelo Komunalno poduzeće Čakovec.
Autor fotografije: Mirko Banjeglav, 1966.g.
1966. godine izveden je priključak Glavne željezničke stanice Čakovec (Kolske radionice i željezničke stanice te ostalih objekata u sklopu) na gradsku kanalizaciju u Globetki, dužine 800 metara te kanalizacija od Ljevaonice, Metalca i pogona „Agroservisa“ na otvoreni kanal Trnave.
Iste godine izgrađen je priključak kanalizacije za budući motel u izgradnji – današnji hotel „Park“. Hotel Park priključen je na Kolektor I koji je 1957. godine izgrađen od Doma sindikata do kupališta uz rub parka. Te 1966. godine izvršilo se priključenje zgrade hotela na kanalizaciju, a iste godine gradio se prilazni put do hotela1. Kanalizacija i vodovod po Vukovarskoj izvodit će se kasnije, sedamdesetih godina 20-tog stoljeća.
Iste 1966. slijedi i nastavak kanalizacije po ulici Žrtava fašizma u Čakovcu.
1967. godine izgrađena ja kanalizacija u Mažuraničevoj ulici u smjeru ulice Stanka Vraza prema Mihovljanskoj i dalje na Istarsku, jer je do tada bilo izgrađeno samo prvih 100 m kanalizacije.
Iste godine građena je i kanalizacija i vodovod u ulici JNA do željezničke pruge u smjeru Pribislavca, te se konstatira da je već ukupno izgrađeno 7.355 metara kanalizacije. 1968. asfaltirana je cijela ulica JNA, današnja ul. J.Bana Jelačića.
Novih 2042 metara predviđa se u slijedećih dvije godine, te je u 1968. godini postavljena kanalizacija u Gajevoj-nastavak, Prešernovoj, Špinčićevoj, zatim u ulici Augusta Cesarca i u Novoj ulici. Ulaz u glavni Kolektor I izveden je na kraju Špinčićeve, a u svim ovim ulicama gradio se i vodovod.
1968. izgrađena je mješovita kanalizacija u ulici Ivana Gorana Kovačića od križanja s Masarykovom do ulaza u Medicinski centar tj. bolnice.
Iste 1968. godine izgrađena je mješovita kanalizacija te vodovod u ul. Maksima Gorkog, današnjoj Mihovljanskoj kao nastavak kanalizacije od križanja ul. Maksima Gorkog s Istarskom pa do Komunalnog poduzeća, gdje i do danas Međimurske vode kao pravni slijednik Komunalnog poduzeća imaju svoje prostore. Radove je izvodilo Komunalno poduzeće Čakovec.
1969. godine izvedena je kanalizacija u današnjim ulicama Kralja Zvonimira i Ognjena Price.
1967-70. godine gradio se vodovod i kanalizacija u tadašnjem novom naselju Vojni vrtovi kod Istarske ulice i ulice JNA (današnja ulica J.B. Jelačića preko bivše vojarne) – Istarsko naselje. Gradio se vodovod i mješoviti sustav kanalizacije po fazama po današnjoj ulici Slavka Kolara, A.G. Matoša, Bartola Kašića, Fra A. Kačića Miošića. Nakon toga izvršilo se asfaltiranje i uređenje ulica i ostalih sadržaja (1974.g.)
U 1970. godini završeni su radovi kanalizacije u I.G.Kovačića, Stanka Vraza, Martina Pušteka – nastavak, P. Preradovića i današnje ul. M. Jurić Zagorke, a 1972. godine gradio se nastavak kanalizacije po Petra Preradovića.
Na slici: nastavak gradnje kanalizacije i vodovoda u Petra Preradovića u Čakovcu, 1972. godine.
Izvor: HR-DAM-208 HIDROTEHNIKA 1973-1979.
1970. godine izvršeno je priključenje na vodovod i kanalizaciju „U“ zgrade – stambenog bloka u Čakovcu u Uskoj ulici.
Otvaranjem novih ulica na Vojnim vrtovima, izgradila se komunalna infrastruktura i po tim ulicama: prvo vodovod i kanalizacija, a kasnije i asfaltiranje i uređenje ulica. To su današnje ulice Otona Župančića i Koće Racina. Vojni vrtovi I faza, završeni su s komunalnim uređenjem do 1974.godine.
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća u Čakovcu je izgradnja kanalizacije nastavljena intenzivnije i to po novim naseljima, jer se grad počeo naglo širiti.
1971. godine postavlja se vodovod i kanalizacija po novoformiranom naselju Globetka I, na potezu od hotela prema tadašnjem igralištu MTČ-a, prostor između današnjih teniskih terena i hotela Park. Nešto kasnije s izgradnjom „stanova solidarnosti“, zgrade u današnjoj ulici M. Magdalenića morale su biti priključene na vodovod i kanalizaciju te je ta infrastruktura tu izgrađena do 1974. godine. 1972. godine izvršilo se priključenje III. Osnovne škole na vodovod i kanalizaciju.
Radove na kanalizaciji za „stanove solidarnosti“ izvodi Hidrotehnika, Čakovec, 1973/74.
Izvor: HR-DAM-208 HIDROTEHNIKA 1973-1979.
Započete 1973. godine četverokatnice u Globetki tzv. radnički stanovi, bile su priključene na vodovod odmah po izgradnji. Zgrade koje su danas u Vukovarskoj ul. na broju 3 i 7 su priključene na kanalizacijski sustav na Kolektor II tek po njegovom dovršenju 1976.g. Do tada je odvodnja površinskih i otpadnih, fekalnih voda bila riješena internom kanalizacijom putem sabirnih kanala. Komunalnu infrastrukturu i uređenje okoliša za „radničke stanove“ izvršila je Hidrotehnika, OOUR Građevinska operativa do 1975. godine.
Kolektor I koji je u tom dijelu bio zatvoreni kanal samo do gradskog kupališta, sada je doživio nastavak gradnje, novih 200 metara zatvorene kanalizacije uzduž magistrale u smjeru prema Čateksu (do samog Čateksa će i dalje ostati otvoreni kanal). Na novoizgrađeni Kolektor I sada se priključuju zgrade stambenog bloka Globetke, a predviđen je veći profil radi budućih stambenih zgrada, jer taj stambeni blok doživljava veliki razvoj u narednih 10 godina. Investitor produžetka Kolektora I je Hidrotehnika, poduzeće za vodoprivredu, gradjevinarstvo i komunalnu djelatnost1.
Hidrotehnika je u narednih 15 godina zaslužna za najjači razvoj vodovoda i kanalizacije diljem Međimurja.
1973. godine, spaja se Komunalno poduzeće Čakovec sa Vodnom zajednicom “Međimurje” Čakovec u novo poduzeće pod nazivom “Hidrotehnika” poduzeće za vodoprivredu, građevinarstvo i komunalnu djelatnost, sa sjedištem u Ul. Žrtava fašizma 3, Čakovec, čime se prvi put u povijesti u jednom poduzeću spaja financiranje tj. prikupljanje sredstava za projekte te planiranje, projektiranje i sama izvedba ovakvih hidrotehničkih projekata.
1974/75. godine izvodila se i kanalizacija Vojnih vrtova faza II, ulice od Gundulićeve do Vrazove te 1976. produžetak kolektora Vojnih vrtova II, profila 1000, koji se produžuje po ZAVNOH-a ulici do Svetojelenske ceste gdje se priključuje na Kolektor I. Nakon toga do 1977. izvršilo se asfaltiranje ulica ovog dijela Vojnih vrtova, osobito u sklopu projekta „Podcentar“.
1975. godine započinje izvedba Kolektora II, budući da postojeći Kolektor I nije zadovoljavao ni kapacitetom, a niti visinski za prihvat vode iz novog urbaniziranog područja. Kolektor II rješava odvodnju voda iz zapadnog dijela naselja “Globetka”, industrijske zone, sjeverno od Trnave, te urbaniziranog gradskog područja južno od Trnave – jug Čakovca gdje se treba izvesti kompletna nova kanalizacijska mreža, jer do sada izgrađeni objekti na tom području nemaju kanalizaciju. Radove je izvela OUR “Hidrotehnika”, OOUR “Vodoprivreda”, RJ “Vodovod i kanalizacija”. Kolektor je izveden od azbest cementnih cijevi ø1300 mm, i ø1000 mm. Trasa je u I. fazi položena od Buzovca, uz željezničku prugu u smjeru zapada i kod benzinske postaje “Ina” u Novakovoj ulici prolazi ispod željezničke pruge i nastavlja kraj Ekonomske škole preko sportskog igrališta do Zrinsko-frankopanske ulice. Tu uz cestu ostaje otvoreni kanal u smjeru Nedelišća , sve do “Čateks”-a. Ova dionica završena je do 1976. godine. a nastavak ove dionice biti će 1982. godine.
Do tada su oborinske i otpadne vode bile odvođene putem otvorenog kanala – kolektora u Globetki, a u južnom dijelu grada putem otvorenog kolektora potoka Trnave od Buzovca u smjeru Svinjogojske farme, na jugoistoku Čakovca.
Otvoreni Kolektor II, uređen 1975. godine,
Izvor: HR -DAM-208 HIDROTEHNIKA 1973-1979
Izgradnja zatvorenog kolektora II, 1975 godine
Izvor: HR -DAM-208 HIDROTEHNIKA 1973-1979
Izgradnja Kolektora II, južno od željezničke pruge u Čakovcu, 1975. godine.
Izvor: privatna zbirka radnika pok. Blešć Matije
1976. Hidrotehnika izrađuje projektnu dokumentaciju za izgradnju „Podcentra“ jer se od 1975. godine počinje graditi zgrada današnje pošte, a kasnije i nova autobusna stanica pa treba izgraditi nastavak ulice ZAVNOH-a do Svetojelenske ceste gdje se sprovodi i kanalizacija i priključak bolničkog kompleksa, zatim rekonstrukcija raskršća ulica T. Masaryka, Svetojelenske i Zrinsko-frankopanske (kod PTT-a) kao i rekonstrukcija raskršća ul. I.G Kovačića i T. Masaryka (kod Partizana) i I.G.Kovačića s ZAVNOH-a (prema bolnici).
„Podcentar“ završava s izgradnjom u kolovozu 1977. godine, kada je službeno otvorena nova zgrada pošte i predana su na korištenje 3 nova raskršća; kod PTT-a, kod Partizana i bolnice. Izgradnju kanalizacije u sklopu projekta „Podcentra“ trabalo je uskladiti s dovršenjem kolektora Vojnih vrtova II (po ZAVNOH-a), radi spajanja na Kolektor I.
1976. izrađena je projektna dokumentacija za priključenje na kanalizaciju i vodovod objekta Građevinsko obrazovni centar Čakovec, današnja Tehnička škola Čakovec, te je 1977. g. izrađeno idejno rješenje za nastavak stambene zone u predjelu GOC-a, tj. između magistrale i III. Osnovne škole.
To je buduće stambeno naselje u ulici Ivana pl. Zajca, a vodovod i kanalizacija izgrađeni su 1982. godine.
Do kraja 1980. godine u gradu Čakovcu izgrađena je kanalizacijska mreža u svim ulicama užeg i šireg centra, osim u ulicama istočnog i južnog područja grada Čakovca.
Obzirom na sve razvijeniju kanalizacijsku mrežu po Čakovcu i ispuštanju industrijskih otpadnih voda te iz domaćinstava direktno u potok Trnava bez pročišćavanja, odnosno samo predtretmana (samo mehaničko čišćenje) industrijskih otpadnih voda, recipijent Trnava je sve više zagađeniji. Radi se o točkastom zagađenju gdje se otpadne vode koje se prikupljaju kanalizacijskim sustavom ispuštaju u velikim koncentracijama na jednom mjestu.
Prva fizičko-kemijska , bakteriološka i biološka ispitivanja Trnave od Čakovca do ušća u rijeku Muru obavljena su 1971. godine. Ta su ispitivanja pokazala da je Trnava tada bio iznimno zagađen površinski vodotok u kojem otopljenog kisika gotovo i nije bilo. Prisutnost pak amonijaka ukazivala je na zagađenost otpadne vode sa svježom fekalnom tvari koja dolazila iz kanalizacije Čakovca i naselja uz Trnavu. Bakteriološka analiza pokazala je prisutnost koliformnih bakterija na svim mjestima uzimanja uzoraka.
Kasnije su obavljena nova ispitivanja, 1974. godine i 1980. godine. Pokazalo se da pretežit dio otpadnih voda čine industrijske otpadne vode s visokom koncentracijom zagađenja i velikim oscilacijama zagađenja tijekom dana. Kao glavni zagađivači čakovečkih industrijskih otpadnih voda utvrđena je tekstilna industrija, „Čateks“ i „MTČ“, mesna industrija, „Vajda“ i Svinjogojska farma „Poljoprivrednog dobra“ Čakovec. Doduše, prije ispuštanja u gradsku kanalizaciju industrijski pogoni su djelomično pročistili svoje otpadne vode ali samo na mehaničkim uređajima (putem rešetki, na taložnici, situ, centrifugi i dr.), no biološko a kamoli kemijsko pročišćavanje otpadnih voda nije se provodilo. Zanimljivo je da tada nisu ispitivane otpadne vode Svinjogojske farme za koju se tvrdilo da je uz „Vajdu“ najveći zagađivač. Ipak obzirom na kapacitet svinjogojske farme te u usporedbi s ostalim svinjogojskim farmama može se reći da je ista zagađivala Trnavu jednako kao i cjelokupno stanovništvo.
Trnava pripada u vodotke IV kategorije po stupnju zagađenja. Stoga se sve više nameće potreba izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Čakovca.
Urbanistički plan „Čakovec 2000.“1 koji je donijet 1977. godine predviđa gradnju centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda za Čakovec, ali i za ostala naselja koja gravitiraju Čakovcu; Nedelišće, Strahoninec, Savska Ves, Ivanovec, Pribislavec, Mihovljan, Šenkovec i Mačkovec.
Godine 1980. izrađuje se prva projektna dokumentacija za Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Čakovec, za 80.000 ekvivalenata stanovnika koji kapacitet bi prema tadašnjim procjenama opterećenja zadovoljavao. Projektira se i izgradnja kanalizacije po ostalim dijelovima Čakovca gdje još nema kanalizacije, a to je prvenstveno novoizgrađeni jug Čakovca.
Predviđa se da bi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda bio lociran upravo kod Svinjogojske farme „Poljoprivrednog dobra“ i gradio bi se u dvije faze. Prva faza gradila bi se za pročišćavanje otpadnih voda cjelokupnog Čakovca, domaćinstva i industrije, a druga faza gradila bi se za prihvat i pročišćavanje otpadnih voda iz naselja koja bi bila priključena na Kolektor III kad se izgradi (Nedelišće, Strahoninec, Savska Ves, Pustakovec i Ivanovec) i za naselja koja bi bila priključena na Kolektor IV po izgradnji (Mačkovec, Šenkovec, Mihovljan, Pribislavec).
Planiralo se realizirati ovaj projekt u razdoblju od slijedećih 5 godina, no sve se ostvarilo puno kasnije, možemo reći u slijedećih 18 godina.
Tijekom 80-ih godina intenzivno se gradila kanalizacija u južnom dijelu Čakovca, južno od glavnog toka potoka Trnave.
Tako je ulična kanalizacija izgrađena po starijem dijelu južnog Čakovca, po današnjim ulicama Kalničkoj (1980-81.), Domovinskih žrtava (1982.), Vatroslava Lisinskog i Ivana Meštrovića (1982.) i 1984. godine u Poljskoj, Tina Ujevića, Zvonka Milkovića te u Novakovoj – nastavak prema industrijskoj zoni. Izgrađen je 800 m dug otvoreni kanal i 4,2 km zatvorene kanalizacije.
1982. godine započeli su i iste godine završeni radovi na izgradnji vodovoda i kanalizacije svih ulica u Globetki II (zapadni dio Globetke), dio grada koji omeđuju ulice Zrinsko-frankopanska, Sportska i Vukovarska (za stambeno naselje u ulici I.pl.Zajca).
1983. završena je izgradnja kanalizacije i u Zagrebačkoj ulici (tada B. Adžije) – nastavak, nakon čega je 1984. g. ta velika ulica cijelom dužinom uređena, asfaltirana i uređeni su nogostupi.
1986.godine nastavljena je izgradnja kanalizacije po ulicama u jugoistočnom dijelu Čakovca, budući je to bilo goruće pitanje zbog često poplavljenih podruma i ulica.
Tako se u razdoblju do 1987. godine izgradila kanalizacija u ulicama Preloškoj, Buzovečkoj, Putjane, Milke Trnine, u Radničkoj, Slave Raškaj i Mihovila Pavleka Miškine te u ulici Matije Gupca kao najkritičnijoj za vrijeme velikih oborina. Radilo se u izuzetno teškim uvjetima s visokim podzemnim vodama i miješanjem otpadne vode iz Trnave, što je radnike tadašnjeg GK „Međimurja“ OOUR Niskogradnja, pratilo cijelo vrijeme i na svim gradilištima na jugu Čakovca. Sve te ulice su do 1989. godine asfaltirane i uređene za prihvat oborinskih voda.
1989. počela se graditi kanalizacija u ulici JNA, današnjoj ulici J. Bana Jelačića u Čakovcu – nastavak i to preko pruge u smjeru Pribislavca za naselje Loka, kao jedna od posljednjih većih ulica u Čakovcu u kojoj još nije u cijelosti izgrađena kanalizacija. Spojit će se na otvoreni Kolektor I u istočnoj industrijskoj zoni.
Iste godine završena je i kanalizacija po ulici Ivana Gorana Kovačića te je 1990. uslijedilo postavljanje novog asfalta i kompletno uređenje te ulice.
Od većih ulica u Čakovcu još samo ulice Ivana pl. Zajca (od hotela u smjeru istoka) i Svetojelenska cesta nisu imale izgrađenu zatvorenu kanalizaciju (u to vrijeme su nazivi ulica bili ul. Franje Koroša i J.H.Zdelara), a što se realiziralo od 1990-1991. godine.
Do kraja 1990.-tih izgrađena je praktično sva preostala kanalizacijska mreža u svim postojećim ulicama grada Čakovca. Izvedena je kanalizacija po manjim ulicama, novo otvorenim ulicama, produžetci ulica, spojevi i rekonstrukcije te popravci kanalizacijske mreže.
UKRATKO O IZVORIMA FINANCIRANJA - SAS, SAMODOPRINOS
Kanalizacijski sustav odvodnje otpadnih voda Čakovca je mješovitog tipa, tj. tehnološke otpadne vode industrije i gospodarstva, komunalne otpadne vode gospodarstva i domaćinstava, te oborinske otpadne vode s površina prometnica i ostalih slivničkih površina kanaliziraju se zajedničkim kanalizacijskim sustavom u recipijent Trnava.
Početkom devedesetih godina 20. stoljeća još nema izgrađenog pročistača otpadnih voda, a potrebno je izgraditi i Kolektor III i IV radi potrebe širenja kanalizacijske mreže na prigradska naselja i njihovo priključenje na sustav da bi se sve otpadne vode kanalizirale prema pročistaču otpadnih voda u Čakovcu, na odabranoj lokaciji u Preloškoj bb (kod Svinjogojske farme „Poljoprivrednog dobra“). Pročišćene otpadne vode na uređaju za pročišćavanje ispuštale bi se u prirodni recipijent – u potok Trnava.
Trnava je sve zagađenija i zbog posljedica njezina zagađenja može ju se nazvati „mrtvom rijekom“. Ribe iz Mure i Trnave opasne su za konzumiranje, a drastično je i smanjen riblji fond odnosno gotovo i nema ribe. Trnava je ništa drugo nego kanalizacijski kolektor grada Čakovca kojim teku otpadne vode iz domaćinstava; fekalije, deterđenti i ostala kemijska sredstva te industrijske otpadne vode u kojima su boje iz Čateksa i MTČ-a, te krv, masnoće i ostale nečistoće iz mesne industrije „Vajda“. Trnavu zagađuju i ostali tadašnji privredni subjekti poput Metalca, TIZ Zrinski, Ljevaonice Čakovec i GK Međimurje, OOUR Transport, Autokuća, AMD Čakovec, no ipak manje od ova tri prethodno pobrojana. Među velike zagađivače i dalje se vodi Farmu svinja u Čakovcu. U Murskom Središću kanalizacija ima ispust direktno u Muru te se ispuštaju opasne otpadne vode s bojama i lakovima iz pogona Gorenje Mural. Iz kotoripske industrije, osobito pogona MTČ-a i Bratstvo-Klaonica-Kotoriba, zagađenja idu direktno u Kotoripski kanal u sliv Bistreca-Rakovnice te u Dravu. U Donjem Kraljevcu najveći industrijski zagađivač je elektro industrija – Rade Končar, Donji Kraljevec.
Trnava i dalje pripada u vodotke IV kategorije po stupnju zagađenja. Stanje je krajnje alarmantno, a svijest o potrebi pročišćavanja otpadnih voda i zaštite prirode i okoliša jača.
Pročistač otpadnih voda Čakovec
U Travnju 1989. godine Samoupravna vodoprivredna interesna zajednica za slivno područje Međimurja – SVIZ Čakovec, kao naručitelj, otvara ponude za najpovoljnije idejno rješenje Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Čakovec. Projektna dokumentacija za izgradnju budućeg Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Čakovec izrađena je 1991. godine od strane Hidroprojekta iz Zagreba.
1994. godine provodio se međunarodni natječaj za odabir najpogodnije tehnologije pročišćavanja i za izvođača radova izgradnje Uređaja za pročišćavanje koji će imati prvi stupanj pročišćavanja – mehanički i kao drugi stupanj pročišćavanja – biološko-kemijski.
Ugovor o isporuci i montaži tehnološke elektrostrojarske opreme je potpisan 28.11.1994. godine s austrijskom tvrtkom „AQUA ENGINEERING“ GmbH, iz Salzburga, Austria. A Ugovor za izvođenje građevinskih radova potpisan je 15.03.1995. godine s domaćom tvrtkom „MEĐIMURJE-VISOKOGRADNJA“ d.d. iz Čakovca.
Na slici s lijeva: direktor Državne uprave za vodno gospodarstvo Marko Širac, župan Međimurske županije Marijan Ramuščak direktor Hrvatskih voda Stjepan Šturlan i direktor Međimurskih voda Josip Zorčec
Kanalizacija u Kotoribi
Šezdesetih godina Vodna zajednica Međimurja organizira i projektira radove kanalizacije u Kotoribi. Nakon katastrofalne poplave 1965. godine, od 1966. godine počinje izgradnja kanalizacije u Kotoribi, jer je područje oko željezničke pruge u Kolodvorskoj ulici i tadašnjem Novom naselju južno od željezničke pruge često bilo poplavljeno zbog niskog terena u odnosu na vode temeljnice. U jesen 1966. godine izgrađen je dio glavnog odvodnog kanala, a radovi su nastavljeni i u 1967. godini. Osim Vodne zajednice, sredstva su osigurali i Mjesna zajednica Kotoriba te radne organizacije s područja koje bi trebale biti najzainteresiranije za izgradnju kanalizacije. No, postojale su poteškoće u financiranju jer Stambeno poduzeće Čakovec koje je tu bilo vlasnik nekoliko stambenih zgrada te MTČ koji je imao tvorničku halu u neposrednoj blizini glavnog odvodnog kanala, nisu osigurali dovoljno sredstava. Zbog toga je dovršenje glavnog odvodnog kanala građeno u fazama.
Dovršenje glavnog odvodnog kanala tj. kanalizacijskog kolektora koji je građen betonskim svodovima ugrađenim na licu mjesta uslijedilo je krajem 1968. godine i to po Kolodvorskoj ulici, Sajmišnoj i ulici Nikole Zrinski, a investitor je bila Mjesna zajednica Kotoriba. U neposredoj blizini naselja prolazi novoizvedeni kanal „Kotoriba“ koji je bio recipijent.
Naselje Kotoriba je koncepcijski podijeljeno na dva dijela, sjeverno i južno od željezničke pruge.
Sjeverno od željezničke pruge kanalizacija je građena tek puno kasnije, devedestih godina dvadesetog stoljeća.
Kanalizacijska mreža Kotoribe izvedena je i planirana kao mješoviti sustav odvodnje, bez uređaja za pročišćavanje otpadnih voda zasad, a iste se upuštaju u Kotoripski kanal, koji u tijeku godine ne presušuje bilo zbog dotoka vode iz podzemlja ili zbog utjecaja visokih vodostaja rijeke Mure
Odvodni kanali otvorenog tipa za oborinsku vodu, građeni su sustavno po svim ulicama.
Kronološki praćeno kanalizacija u Kotoribi građena je po ulicama, 1967. u ulicama Nikole Zrinskog, Sajmišna ulica i Kolodvorska ulica sve do Željezničkog kolodvora, prema glavnom projektu ”Vodna zajednica Međimurje” Čakovec, od 03.1962. Uporabna dozvola izdana je 1968. godine.
1996. godine izdana je građevinska dozvola i započeli su radovi na izgradnji glavnog kolektora kanalizacije Industrijska zona – groblje, koji se prostirao po ulicama Kralja P. Krešimira IV, dijelu ulice Ruđera Boškovića, nastavno na prijelaz preko pruge uz groblje do ulice Alojza Stepinca, prema glavnom projektu od 10.1996., Međimurje – Inženjering d.d. Čakovec.
1999. – 2000. godine građena je kanalizacija u ulicu Kralja Tomislava, a uporabna dozvola izdana je 2000. g. Iste 2000. godine započela je gradnja kanalizacije u Dugoj ulici i ulica Stjepana Radića, Ivana Mažuranića, Kralja Tomislava – nastavak, ulica 3. Travnja, Murska ulica i Trg Slobode. Dio kanalizacije je pušten u uporabu 2000. godine.
2003. građena je kanalizacija u ulici Matije Gupca, Međimurskoj, B. J. Jelačića, Zelengaj, Vladimira Nazora, Ljudevita Gaja, Murskoj, Dravskoj, Prvomajskoj, Školskoj i Alojzija Stepinca
2006. godina građena je kanalizacija po ulicama Pavleka Miškine,, Sajmišnoj – nastavak, Nikole Tesla, Kralja Tomislava – nastavak, Dr. Vinka Žganca, I.G. Kovačića i Dragutina Domjanića, a 2019. završena je kanalizacija još po ulicama: Kralja Tomislava, dio ulice Nikole Tesle, dio ulice Josipa Slavenskog.
Kanalizacija Mursko Središće
Kanalizacija Prelog
Razdoblje značajnog razvoja odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u Međimurju
To je razdoblje od početka novog tisućljeća sve do danas kada se sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda diljem Međimurja još uvijek intenzivno razvija (2000. godina – danas).
