Javna vodoopskrba djelatnost je zahvaćanja podzemnih i površinskih voda namijenjenih ljudskoj potrošnji, njihova kondicioniranja te isporuke krajnjim korisnicima vodnih usluga, drugim isporučiteljima vodnih usluga ili javnim slavinama putem građevina javne vodoopskrbe. Također obuhvaća upravljanje tim građevinama te pokretnu isporuku vode za ljudsku potrošnju (autocisternom, vodonoscem ili na drugi način) kada je to određeno Zakonom o vodnim uslugama.
Međimurske vode d.o.o. Čakovec obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe na uslužnom području Međimurske županije kao javnu službu od interesa za jedinice lokalne samouprave i Republiku Hrvatsku.
Sustav javne vodoopskrbe predstavlja tehnički i tehnološki povezanu cjelinu građevina za javnu vodoopskrbu, od izvorišta ili drugog vodozahvata do priključka korisnika vodne usluge, uključujući i vodomjer.
Priključak na sustav javne vodoopskrbe spoj je internog vodovodnog sustava na javni vodoopskrbni sustav te ga čini cjevovod od javnog vodoopskrbnog sustava (čvora priključka) do vodomjera, odnosno glavnog vodomjera smještenog u vodomjernom oknu, uključujući i sam vodomjer.
Očitanja vodomjera provode se mjesečno, osim kod korisnika na području Gornjeg Međimurja (brdski dio), gdje se očitanja obavljaju dvomjesečno. Dio vodomjera očitava se daljinski, prvenstveno u višestambenim građevinama i pojedinim naseljima. Razvojnim planovima predviđeno je postupno uvođenje sustava daljinskog očitanja za sve korisnike tijekom sljedećih nekoliko godina. Time će se značajno unaprijediti kvaliteta usluge i povećati zadovoljstvo krajnjih korisnika.
Uslužno područje Međimurske županije čini jedinstven vodoopskrbni sustav. Međimurske vode d.o.o. vlasnik su komunalnih vodnih građevina za javnu vodoopskrbu. Prema podacima na dan 31. prosinca 2025. godine, ukupna duljina vodoopskrbne mreže profila DN 80 do DN 600 iznosi 1.124.901 m, uz 6.711 hidranata i 2.246 zasunskih okana.
Prema usvojenoj koncepciji tehničkog rješenja, vodoopskrba Međimurja podijeljena je u četiri vodoopskrbne zone te se temelji na crpljenju podzemne vode iz zdenaca. Tri vodoopskrbne zone opskrbljuju se iz šest zdenaca vodocrpilišta Nedelišće (zone I., II. i III.), dok se četvrta zona opskrbljuje iz tri zdenca vodocrpilišta Prelog (zona IV.).
Vodoopskrbnu zonu I. opskrbljuju zdenci Z-3, Z-4, Z-5 i Z-6, a u toj se zoni nalazi i vodospremnik Čakovec. Vodoopskrbne zone II. i III. opskrbljuju zdenci Z-1 i Z-2, pri čemu su u tom dijelu sustava smješteni vodospremnici Lopatinec, Mohokos i Zebanec. Dodatno je 2012. godine u rad pušten vodotoranj Sveti Urban, dok su 2014. godine izgrađeni vodospremnici Dragoslavec i Železna Gora, čime su značajno povećani sigurnost i kvaliteta vodoopskrbe gornjeg dijela Međimurja.
Radi osiguranja odgovarajućih tlakova u vodoopskrbnim zonama II. i III. izgrađene su hidrostanice Mohokos, Banfi, Selniščak, Robadje i Gradiščak te precrpne stanice Sveti Urban i Lopatinec.
Javna vodoopskrba pruža se u ukupno 131 naselju Međimurske županije. Ukupan broj priključaka kućanstava iznosi 38.514, dok je broj priključaka gospodarstva 3.690. Stupanj priključenosti kućanstava na javni vodoopskrbni sustav iznosi 85 %.
U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2025. godine potrošnja vode u kućanstvima iznosila je 3.841.011 m³, dok je potrošnja u industriji i ustanovama iznosila 1.278.202 m³. Prosječna potrošnja vode po kućanstvu iznosila je 96 m³ godišnje, odnosno 41 m³ godišnje po stanovniku, što odgovara prosječnoj mjesečnoj potrošnji od približno 3 m³ po stanovniku.
NADZORNO UPRAVLJAČKI SUSTAV VODOOPSKRBE
Prva faza sustava daljinskog nadzora i upravljanja u primjeni je od 1997. godine, kada se pojavila mogućnost prijenosa signalnih informacija putem analognog radijskog sustava. Svi objekti tada su opremljeni radijskim stanicama te opremom za daljinsko upravljanje i nadzor. Primjenjivala se industrijska PLC (programabilni logički kontroler) oprema.
Sustav je omogućavao upravljanje i nadzor rada izvorišta vode, vodosprema, precrpnih stanica, sustava za dezinfekciju vode i automatsku neutralizaciju klora, kao i dviju komandno-mjernih postaja na magistralnim vodovima. Sam sustav osiguravao je pouzdano upravljanje i praćenje procesa.
Na korisničkoj strani, za potrebe operatera, razvijen je prvi SCADA sustav koji po svojim funkcionalnostima gotovo ne zaostaje za današnjim sustavima. Nalozi i zadaci zadani putem SCADA sustava prenosili su se analognim radijskim stanicama do lokalnih PLC uređaja, koji su nadzirali i upravljali lokalnim sustavima.
Starenjem opreme pokazalo se da je sustav analognih radijskih stanica postao preskup za održavanje, a razvojem tehnologije pojavila se potreba za rekonstrukcijom i proširenjem sustava daljinskog nadzora i upravljanja. Proširenje i modernizacija sustava završeni su 2014. godine.
Rekonstruirani sustav objedinjuje 54 objekta te se temelji na suvremenim telekomunikacijskim tehnologijama koje omogućuju prihvat novih programskih rješenja bez obzira na smjer njihova budućeg razvoja, i to bez potrebe za zamjenom postojeće opreme.
Novi sustav omogućuje zadovoljavanje znatno složenijih zahtjeva, kao što su automatski rad objekata, neprekidan nadzor nad trenutačnim događajima u sustavu uz mogućnost lokalnog i daljinskog upravljanja, pravodobno alarmiranje korisnika, optimalna eksploatacija sustava uz minimalne troškove, smanjenje gubitaka vode, analiza prikupljenih podataka za naknadnu obradu te kontrolirani pristup podacima za pojedine korisnike.
Sustav također omogućuje upravljanje objektima s terena, odnosno pristup objektima u svakom trenutku i s bilo koje lokacije. Uz to, osigurava pravodobno obavještavanje o alarmnim stanjima putem suvremenih uređaja, poput mobilnih telefona, tableta, prijenosnih i osobnih računala.
Od sredine 2015. godine, uz postojeći sustav daljinskog nadzora i upravljanja, kojim su obuhvaćena crpilišta i ključni objekti vodoopskrbnog sustava, koristi se dodatan nadzorno-upravljački sustav koji pokriva 31 lokaciju u distribucijskom sustavu vodoopskrbe.
Osnovna namjena ovog sustava je nadzor DMA zona te praćenje protoka, tlaka, koncentracije klora, temperature i razine vode. Nadograđeni sustav omogućio je 24-satno praćenje protoka i tlaka u distribucijskoj mreži, čime su znatno unaprijeđeni mogućnost pravodobnog uočavanja kvarova te otkrivanje mjesta propuštanja cjevovoda.
U sklopu daljnjeg razvoja planirano je proširenje sustava daljinskog nadzora na još deset lokacija unutar vodoopskrbnog sustava.
Tijekom 2020. godine provedeno je povezivanje dvaju sustava nadzora i ostalih podsustava u jedinstvenu cjelinu, s ciljem objedinjavanja pregleda mjernih podataka i učinkovitije kontrole gubitaka vode u vodoopskrbnom sustavu.
Nakon implementacije novog sustava daljinskog upravljanja i nadzora omogućen je bolji uvid u stanje gubitaka vode po pojedinim DMA zonama, kvalitetnija analiza podataka te, u konačnici, brža i učinkovitija kontrola gubitaka vode.
Jedan od najvažnijih čimbenika uspješnog gospodarenja vodom u javnim vodoopskrbnim sustavima jest svođenje gubitaka vode na realnu i ekonomski prihvatljivu razinu.
Gubici vode sastavni su dio funkcioniranja svakog vodoopskrbnog sustava jer nijedan sustav nije u potpunosti vodonepropustan. Njihova količina ovisi o nizu čimbenika, među kojima su starost sustava, konfiguracija i vrsta terena, vrsta i kvaliteta materijala cjevovoda te ostalih elemenata sustava, vrsta i broj potrošača odnosno priključaka, tlak u mreži, stupanj tehnološke razvijenosti i opremljenosti tvrtke koja upravlja sustavom te organizacija rada i stručna osposobljenost zaposlenika.
Međimurski vodoopskrbni sustav karakteriziraju velika duljina cjevovodne mreže, velik broj priključaka te činjenica da je mreža dimenzionirana i za potrebe protupožarne zaštite. Istodobno ga obilježavaju relativno mala potrošnja vode i ograničen rezervoarski kapacitet, što dodatno utječe na složenost upravljanja sustavom i kontrolu gubitaka vode.
Gubitak vode u mreži u 2025. godini iznosio je 20,87 %, prema izračunu temeljenom na razlici između zahvaćene i fakturirane količine vode. Prema metodologiji Međunarodnog udruženja za vode (IWA – International Water Association), stvarni gubici vode iznosili su 20,57 %.
U ukupnim gubicima sadržani su ne samo gubici nastali zbog curenja, puknuća i istjecanja na distribucijskom sustavu, već i količine vode utrošene za ispiranje cjevovoda, potrebe vatrogasnih intervencija, pranje vodospremnika i vodotornjeva te gubici nastali uslijed krađe vode ili njezine neovlaštene potrošnje.
Dosadašnja praksa podrazumijeva prikaz gubitaka vode kao udjela u ukupnoj količini vode unesene u sustav te kroz pokazatelj neprihodovane vode (NRW – Non-Revenue Water), odnosno količine vode koja nije fakturirana korisnicima. Neprihodovana voda predstavlja razliku između zahvaćene i fakturirane količine vode te obuhvaća stvarne gubitke, prividne gubitke i ovlaštenu, ali nefakturiranu potrošnju.
Različite međunarodne organizacije kontinuirano rade na standardizaciji načina izračuna i prikaza gubitaka vode. U tom je kontekstu Međunarodno udruženje za vode (IWA – International Water Association) uvelo niz pokazatelja za ocjenu uspješnosti upravljanja gubicima vode, među kojima je jedan od najznačajnijih Infrastructure Leakage Index (ILI), odnosno indeks infrastrukturnih gubitaka.
Ovakav pristup prihvatile su i druge vodeće svjetske organizacije, poput American Water Works Association (AWWA), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Svjetske banke (World Bank), te je u širokoj službenoj primjeni već više od dva desetljeća. Novu terminologiju i metodologiju za praćenje i smanjenje gubitaka vode u javnim vodoopskrbnim sustavima Međimurske vode d.o.o. primjenjuju od 2006. godine.
Indeks infrastrukturnih gubitaka (ILI) pokazatelj je koji omogućuje procjenu učinkovitosti upravljanja stvarnim gubicima vode. Pri tome se vrednuju aktivnosti poput sanacije kvarova, aktivne kontrole curenja, održavanja i obnove infrastrukture te upravljanja sustavom u uvjetima postojećih radnih tlakova.
Prema smjernicama Instituta Svjetske banke (WBI – World Bank Institute) za razvijene zemlje, Međimurske vode d.o.o. svrstavaju se u Grupu A vodovoda, s vrijednošću ILI indeksa od 1,23. U klasifikaciji vodovodnih sustava Grupa A obuhvaća sustave s ILI vrijednošću manjom od 2, Grupa B sustave s vrijednostima od 2 do manje od 4, Grupa C sustave s vrijednostima od 4 do manje od 8, dok Grupa D obuhvaća sustave s ILI vrijednošću 8 ili većom. Ostvarena vrijednost od 1,23 svrstava Međimurske vode među najučinkovitije vodovodne sustave te predstavlja najvišu kategoriju uspješnosti u upravljanju gubicima vode i održavanju vodoopskrbne infrastrukture.
