Javna vodoopskrba je djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda u svrhu ljudske potrošnje i njihova kondicioniranja te isporuka do krajnjega korisnika vodne usluge ili do drugoga isporučitelja vodnih usluga ili do javne slavine putem građevina za javnu vodoopskrbu te upravljanje tim građevinama, kao i pokretna isporuka vode za ljudsku potrošnju (autocisternom, vodonoscem ili na drugi način) kad je to određeno Zakonom o vodnim uslugama.
Međimurske vode d.o.o. Čakovec obavljaju uslugu javne vodoopskrbe na uslužnom području Međimurske županije, kao javnu službu, od interesa za jedinice lokalne samouprave odnosno za Republiku Hrvatsku.
Sustav javne vodoopskrbe je tehnički i tehnološki povezani skup građevina za javnu vodoopskrbu od izvorišta ili drugog vodozahvata do priključka korisnika vodne usluge uključujući i vodomjer.
Priključak na sustav javne vodoopskrbe je spoj internog vodovodnog sustava na javni vodoopskrbni sustav i čini cjevovod od javnog vodoopskrbnog sustava (čvor priključka) do vodomjera odnosno glavnog vodomjera smještenog u vodomjernom oknu, zaključno s vodomjerom odnosno glavnim vodomjerom.
Očitanja vodomjera vrše se mjesečno, osim kod korisnika u Gornjem Međimurju (brdski dio) koji se očitavaju dvomjesečno. Dio vodomjera očitava se daljinski (višestambene građevine, te pojedina naselja), a u planovima razvoja je da se i svi ostali potrošači postepeno prebace na sustav daljinskog očitanja. Time bi se uvelike povećala kvaliteta usluge i zadovoljstvo krajnjih korisnika.
Uslužno područje Međimurske županije čini jedinstveni vodoopskrbni sustav. Međimurske vode d.o.o. su vlasnici komunalnih vodnih građevina za javnu vodoopskrbu i to: prema podacima na dan 31.12.2023. godine ukupna dužina vodova profila od 80 – 600 DN za javnu vodoopskrbu iznosi 1.127.017 m, uz 6.636 hidranata i 2.225 zasunskih okana na vodoopskrbnom sustavu. Od ostalih vodoopskrbnih građevina, Međimurske vode upravljaju s dva vodocrpilišta: vodocrpilište Nedelišće sa 6 zdenaca, kapacitet 600 l/sek. i vodocrpilište Prelog, sa 3 zdenca, kapaciteta 265 l/sek.
Vodospreme koje služe za pričuvu pitke vode nalaze se u Čakovcu (700 m3), Lopatincu (750 m3), Mohokosu (750 m3), Zebancu (200 m3), Dragoslavcu (200 m3) i Železnoj gori (500 m3), te dva vodotornja u Prelogu (350 m3) i Sv.Urbanu (200 m3). Ukupno ima 5 hidrostanica za prepumpavanje vode na višu točku razine; hidrostanica Mohokos, hidrostanica Banfi, hidrostanica Selniščak, hidrostanica Robadje, hidrostanica Gradiščak (Grkaveščak), te dvije precrpne stanice Sveti Urban i Lopatinec.
Javna vodoopskrba pruža se u ukupno 131 naselju Međimurske županije i ukupan broj priključaka kućanstva je 37.646 a gospodarstva 3.531. Postotak priključenosti kućanstva na vodovodnu mrežu je 83%.
Potrošnja vode u razdoblju od 01.01.2023. do 31.12.2023.godine je u kućanstvima 3.524.149 m³/godišnje te u industriji i ustanovama 1.257.168 m³/godišnje. Prosječna potrošnja vode po kućanstvu je 92 m3/godišnje, po stanovniku 39 m3/godišnje ili mjesečno 3 m3/mj.
Vodoopskrba Međimurja je prema usvojenoj koncepciji tehničkog rješenja podijeljena na četiri vodoopskrbe zone, a temelji se na principu crpljenja podzemne vode iz zdenaca. Tri vodoopskrbne zone opskrbljuju se iz 6 zdenaca vodocrpilišta Nedelišće (zone I. II. i III.), a četvrta iz tri zdenca vodocrpilišta Prelog (zona IV.).
Vodoopskrbnu zonu I. opskrbljuju zdenci Z-3, Z-4, Z-5 i Z-6 i u toj zoni se nalazi i vodospremnik Čakovec, dok vodoopskrbnu zonu II. i III. opskrbljuju zdenci Z-1 i Z-2 i u tom dijelu sustava su vodospremnici Lopatinec, Mohokos i Zebanec, a u 2012. u pogon je pušten vodotoranj Sveti Urban, te 2014. vodospremnici Dragoslavec i Železna Gora što je uvelike povećalo sigurnost i kvalitetu vodoopskrbe Gornjeg dijela Međimurja. Za povećanje tlaka u vodoopskrbnoj zoni II. i III. izgrađene su hidrostanice Mohokos, Banfi, Selniščak, Robadje i Gradiščak, te precrpne stanice Sveti Urban i Lopatinec
NADZORNO UPRAVLJAČKI SUSTAV VODOOPSKRBE
Prva faza sustava daljinskog nadzora i upravljanja u upotrebi je od 1997. godine kada se pojavila mogućnost prijenosa signalnih informacija preko analognog radijskog sustava. Svi objekti su tada opremljeni radio stanicama i opremom za daljinsko upravljanje i nadzor. Primijenjena je industrijska PLC (programibilni logički kontroler) oprema. Upravljalo se i nadziralo radom izvorišta vode, vodosprema, precrpne stanice, dezinfekcija vode i automatska neutralizacija klora, te dvije komandno-mjerne postaje na magistralnim vodovima. Sam je sustav omogućavao pouzdano upravljanje i praćenje. Na korisničkoj strani kod operatera izrađen je prvi scada sustav koji gotovo da ne zaostaje za današnjim sustavima. Zadaci postavljeni scada sustavom prenošeni su analognim radijskim stanicama do lokalnih programibilnih logičkih kontrolera (PLC-a) koji su nadzirali i upravljali lokalnim sustavima.
Starenjem opreme pokazalo se da je sustav analognih stanica preskup za održavanje, a razvojem tehnologije ukazala se potreba za rekonstrukcijom i proširenjem nadzorno upravljačkog sustava. Rekonstrukcija nadzorno upravljačkog sustava je završena 2014. godine. Rekonstruirani sustav objedinjuje 54 objekata, a temelji se na najnaprednijim telekomunikacijskim tehnologijama koja će u budućnosti omogućiti prihvat svih novih programskih rješenja bez obzira na smjer razvoja istih i bez potrebe za zamjenom postojeće opreme. Novi sustav omogućava savladavanje neusporedivo većih zahtjeva kao što su; automatski rad objekta, neprekidni nadzor nad trenutnim događanjima u sustavu s mogućnošću lokalnog i daljinskog upravljanja, alarmiranje korisnika, optimalna eksploatacija sustava uz minimalne troškove, smanjenje gubitka vode, analiza sakupljenih podataka za kasniju obradu, te omogućavanje pristupa podacima pojedinih korisnika. Ujedno novi sustav omogućava upravljanje objektima s terena, odnosno dostupnost objektima u svakom trenutku i sa svakog mjesta, te omogućuje ažurno obavještavanje o alarmnim vrijednostima preko suvremenih uređaja (mobilnih telefona, tableta, prijenosnih računala ili PC računala).
Od sredine 2015. uz postojeći nadzorni upravljački sustav (kojim su pokrivena crpilišta i ključni objekti na vodoopskrbnom sustavu) koristi se i nadzorni upravljački sustav (PROZA-NET Končar) koji pokriva 31 lokaciju u distribucijskom sustavu vodoopskrbe. Osnovne značajke ovog sustava su nadzor DMA zona i praćenje protoka, tlaka, klora, temperature i razine vode. Dograđen sustav omogućavao je 24 satno praćenje protoka i tlaka u distribucijskom sustavu vodoopskrbe te samim time i brže uočavanje kvarova i detektiranje mjesta propuštanja cjevovoda. U planovima razvoja planirano je proširenje sustava daljinskog nadzora na još deset lokacija na vodoopskrbnom sustavu. U 2020. godine izvedeno je povezivanje dvaju sustava nadzora i ostalih podsustava u jednu cjelinu za potrebe pregleda mjerenja i kontrolu gubitaka vode u vodoopskrbnom sustavu te je uveden nadzorno upravljački sustava Wonderware System Platform 2020.
Također je u pripremi i unapređenje sustava nadzora i daljinskog upravljanja (Wonderware) koje će omogućiti bolji uvid u stanje gubitaka po pojedinim DMA zonama, analizu podataka i u konačnici bržu i učinkovitiju kontrolu gubitaka vode.
Jedan od najznačajnijih čimbenika u gospodarenju vodom u javnim vodoopskrbnim sustavima je svođenje gubitaka vode na realan i ekonomski prihvatljivi minimum.
Gubitci vode su sastavni dio funkcioniranja vodoopskrbnih sustava jer ni jedan sustav nije potpuno vodonepropustan. Količina gubitaka ovisi o starosti sustava, konfiguraciji i vrsti terena, vrsti i kvaliteti materijala cjevovoda i ostalih elemenata, vrsti i broju potrošača (priključaka), tlaku u sustavu, stupnju tehnološkog razvoja i opremljenosti tvrtke koja upravlja sustavom, organizaciji i edukaciji.
Međimurski vodoopskrbni sustav karakterizira velika duljina cjevovoda, veliki broj priključaka, cjevovod je dimenzioniran i za protupožarne potrebe, relativno mala potrošnja vode i mali rezervoarski prostor.
Gubitak vode na mreži za 2023. godinu iznosi 20,25 % (prema izračunu razlike zahvaćene vode i fakturirane vode). Dok prema IWA metodologiji stvarni gubitci iznose 17,09%. Osim što uključuje curenja, puknuća i istjecanja na distribucijskom sustavu, u gubitku je sadržana i voda za ispiranje cjevovoda, vatrogasne potrebe, pranje vodospremnika i vodotornjeva, krađa vode ili ilegalna upotreba.
Dosadašnja praksa podrazumijeva prikaz gubitaka u postocima u odnosu na ukupni ulaz vode u sustav i nefakturiranu (ili neprihodovanu) količinu vode (engl. NRW- Non- Ravenue Water), razlika između zahvaćene i fakturirane količine vode.
Razne organizacije rade na standardizaciji izračunavanja veličine gubitaka i boljem prikazivanju. Tako IWA (Međunarodno udruženje za vode) uvodi indikator gubitaka vode, a jedan od njih je indeks gubitaka Infrastructure Leakage Indeks ( ILI ). Ovaj pristup prihvatile su i druge vodeće svjetske organizacije; American Water Works Association; Američko udruženje za vode, WHO; svjetska zdravstvena organizacija, World Bank: svjetska banka i u službenoj primjeni je već dvadesetak godina (cca od 2000. godine). Novu terminologiju i metodologiju u rješavanju tj. smanjenju gubitaka vode u javnom vodoopskrbnom sustavu Međimurske vode primjenjuju od 2006. godine.
Infrastrukturni indikator curenja (ILI) daje smjernice o tome koliko je kvalitetna kontrola stvarnih gubitaka (koji se odnosi na sanacije, aktivnu kontrolu curenja i upravljanja infrastrukturom) uz djelovanje trenutnih radnih tlakova.
Prema smjernicama Instituta Svjetske banke (WBI – World Bank Institute) za razvijene zemlje, Međimurske vode d.o.o. spadaju u Grupu A vodovoda, s ILI faktorom koji iznosi 1,11 (Grupa A – ILI raspon manje od 2, Grupa –B – ILI raspon 2 do < 4, Grupa C – ILI raspon 4 do < 8, Grupa D – ILI raspon 8 ili više), a što predstavlja najvišu kategoriju efikasnosti i kvalitete upravljanja gubicima.
